Već su odavno dani duži i topliji, sunce nas mami vani u prirodu koja se budi. Procvjetali narcisi i ljubičice krase dvorište naše male škole. Na okolnim livadama zazelenila se proljetna trava i procvjetalo poljsko cvijeće. U zraku se osjeća miris nadolazećeg proljeća.

Počele su zujati zlaćane pčele, a među njima i po koji šareni leptir. U jesen napuštena lastavičja gnijezda kao da čekaju povratak svojih stanara. Kada nam pristignu prve lastavice zavladat će pravo proljeće. Svjetski Dan lastavica obilježavamo 19. ožujka.

Jedva čekamo da na vedrom proljetnom nebu ugledamo njihov elegantni ples.

Tada ćemo znati da više nema zime. Iako narod kaže: Jedna lasta ne čini proljeće.

Lea i Jakov učenici prvog razreda pitali su se: Lastavice gdje si bila?

Kroz prezentaciju koju su zajedno izradile Marija, Lana i Ana uz pomoć našeg učitelja, naučili smo nešto o lastavicama. Ilustracije je izradila Ana Svalina. Prezentaciju nam je  prezentirala učenica četvrtog razreda Marija Bučić.

Na satu njemačkog jezika uz pomoć učiteljice Edine Smoljo  mi četvrtašice  izradile smo knjigu o lastavicama na njemačkom jeziku.

Pjesmu Lastavica hrvatskog pjesnika Grigora Viteza čuli smo i  na njemačkom jeziku (Die Schwalbe). Pjesmu je prevela i svima nama recitirala učiteljica Edina Smoljo.

I na samom kraju, kroz  mali kviz ponovili smo što smo danas naučili o lastavicama.