Osnovna škola braće Radića, Bračević

Poklade, kalendarski običaj smješten u razdoblje između Bogojavljenja (6. I.) i Korizme. Obilježavaju ga maskirani ophodi i zabave, veselje i ludovanje te obilje jela i pila. Vrhunac je događanja u posljednju nedjelju, ponedjeljak i utorak (Pokladni utorak, 28. veljače 2017.) prije Pepelnice (Čiste srijede). 

PŠ DONJE OGORJE

Maškare u matematičkoj učionici.

Posljednjeg tjedan Poklada na satovima matematike učenici od 5. do 8. razreda PŠ Donje Ogorje pripremali su se za maškare u matematičkom duhu. Izradili su princa-karnevala (krnju) robota koji će biti osuđen na ostanak u učionici matematike (organizirano je biranje imena, koje su izabrali učenici - Pitagora).

Učenici petog razreda kreirali su maske nadahnute geometrijskim likovima. 

Završna prezentacija radova bit će na pokladni utorak u holu škole na panou. Voditeljica učiteljica matematike Nani Vasiljević.

POKLADNI UTORAK U PŠ DONJE OGORJE - 28. veljače 2017.

MŠ BRAČEVIĆ

Maske izradili i pano uredili Mladi knjižničari, voditeljica knjižničarka Neda Zulim.

PŠ CRIVAC

Maske izradili učenici 1. i 4. razreda, voditelj učitelj Dario Šperkov.

Maske izradili učenici 2. i 3. razreda, voditelj učiteljica Mira Jurić.

POKLADNI UTORAK U PŠ CRIVAC - 28. veljače 2017.

POKLADE

Korijeni su običaja pretkršćanski i u prvom redu magijskoga, apotropejskoga značaja: prerušavanjem, oblačenjem odjeće s naopake strane, zaglušnom bukom, sipanjem pepela i sl. trebalo je otjerati zimu, demone i zle sile te odbiti njihovo djelovanje od ljudi, stoke, domova i usjeva. Poklade se povezuju i s nizom srednjozimskih i pretproljetnih svetkovina i kultova antičkog svijeta, posebice rimskoga. Od kasnoga srednjeg vijeka priređivanje pokladnih povorki širilo se u gradovima katoličke Europe, najprije u Italiji, gdje je nastao talijanski karneval (Rim, Venecija), a zatim u Francuskoj, Belgiji, Njemačkoj i dr. 

Venecijanski karneval

Ophodi s pokladnim maskama nisu bili samo prigoda za zabavu, već su ruganjem i kritiziranjem javnih osoba i aktualnih događaja stekli kritički naboj u predstavljanju obrnutoga svijeta i odnosa među ljudima. Po otkriću Novoga svijeta karnevali su se uobičajili i na američkom tlu; najveći je u Južnoj Americi u Rio de Janeiru, a u Sjevernoj Americi u New Orleansu. 

Karneval u Rio de Janeiru

Običaj je zadržao svoju vitalnost do današnjega doba. Sudionici suvremenih pokladnih događanja više nisu svjesni njihovih nekadašnjih obrednih funkcija, a ona se ne iscrpljuju u raspojasanosti i privremeno legaliziranim porocima, već svojim podsmješljivim i kritičkim odnosom prema institucijama i događajima služe i kao politički odušak, neka vrsta katarze društvene zajednice. Pokladna događanja većih razmjera, kakav je npr. karneval u Rijeci, u službi su turističkoga gospodarstva. 

Riječki karneval

Stoga su poklade i danas jedan od najsnažnijih kalendarskih običaja te predstavljaju kulturnu pojavu duga trajanja, ali obilježenu neprestanom mijenom. – Pokladna događanja u hrvatskoj folklornoj tradiciji mogu se svrstati u dva glavna tipa. Jedna se označuju kao luperkalijska; naizgled su arhaičnija, uobičajena u seoskim sredinama, a javljaju se ponajviše u stočarskim krajevima. Sudionici su skupine muškaraca odjevenih u životinjske kože (krzna), sa zvoncima obješenima na tijelu ili nošenima u ruci:  zvončari  u okolici Rijeke, baukači u Međimurju, bušari u Slavoniji, buše u Baranji,  didi  u Dalmatinskoj zagori i okolici Sinja,  didići u Lici. Iako se razlikuju u pojedinostima, osobito u maskiranju glave (kožne, krznene i drvene maske, životinjski rogovi), povezuje ih njihovo ponašanje: brzo se i agresivno kreću u skupini, gdje u posebnom ritmu, stvaraju buku zvonima, rogovima, klepetaljkama, vitlaju štapovima i toljagama, plaše djecu i proganjaju mlađe žene, nastojeći ih posuti pepelom ili namazati čađom. 

Gljevske mačkare

Mućke mačkare

Drugi tip pokladnih zbivanja u Hrvatskoj, tzv. saturnalijski, javlja se u manjim ili većim gradovima, a osobito je učestao u jadranskom primorskom i otočnom prostoru. Ona u manjoj mjeri sadrže magijske tragove, a više su usmjerena na zabavu i društvenu kritiku. Značajna im je sastavnica lutka (mesopust, pust u Primorju,  krnje  u Dalmaciji,  poklad na Lastovu,  fašnik u Samoboru,  princ-karneval u Zagrebu i sl.), izložena cijeloga pokladnog razdoblja u javnome prostoru ili nošena kao centralna figura u pokladnom ophodu, koju se osuđuje kao krivca za sve nevolje u protekloj godini. U središnjem dramskom prizoru sudjeluju tužitelj, sudac, branitelj i tugujuća rodbina optuženog, a nakon završetka sudskoga postupka osuđena se lutka pogubljuje (spaljivanjem, utapanjem, vješanjem). Zajednički su sadržaj takvih karnevala i povorke maskiranih skupina, alegorijskih kola, a u novije doba i automobila, natpisi, plakati i transparenti.

Samoborski fašnik

Lastovski poklad

Krnjeval Donjih Kaštela

Za poklade u gradskim sredinama značajne su bile i kostimirane zabave (u Zagrebu je prvi krabuljni ples bio održan 1749.) što su ih do sredine 20. stoljeća priređivale mnogobrojne profesionalne udruge te kulturna i športska društva.

Kostimirane zabave

Humanitarni karnevalski bal u Rijeci

Uz pokladni korzo, koji su pripremali posebni odbori, a odvijao se na središnjim gradskim ulicama, u jednakoj se mjeri izrugivalo i lokalnim i globalnim suvremenim događajima.

Spaljivanje krnje

Uz pogubljivanje princa-karnevala na Pepelnicu (u Zagrebu utapanjem u Savu), uobičajenom večernjom gozbom sleđeva, kao osvjedočeno posnim jelom, simbolično se nagovještavalo nastupajuće doba Korizme.

http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=49035